UMJETNOST ILI ZANAT

UMJETNOST ILI ZANAT

admin 10/03/2019

Violinar ili lutier, prevedeno na Bosanski graditelj. Umjetnost u svijetu a u Bosni zanat. U svijetu se pohađa škola da bi nosili to zvanje, u Bosni to naslijediš. Nekoliko graditelja u Jugoslaviji su bili samouci, neki su imali sreće da svoje znanje prenesu na sledeće generacije. Uglavnom ovako bi ja započeo svoju biografiju.



Iscrtavanje rubova za stranice

Zovem se Mensur Avdić, rodio sam se Tuzli 1987 godine, pohađao sam Elektrotehničku školu i danas sam sretan porodičan čovjek koji polovinu slobodnog vremena troši gradeći gudačke instrumente.Inače od osnovne škole sam pokazivao talenat za crtanje i uvijek sam imao afinitet prema umjetnosti, počevši od crtanja,bojanja skiciranja tehničkog crtanja pa do uživanja u klasičnoj muzici. Nakon par godina posle završetka srednje škole, u pronalaženju sebe u svijetu umjetnosti, vidio sam da nisam morao mnogo lutati. Moj dar od Boga, moja mašta, sklonost ka klasičnoj muzici i   moj tata su bili recept da postanem ( graditelj, luthier ili violinar).

Slika Ateljea

U početku nisam mogao ni zamišljati da ću danas biti graditelj gudačkih instrumenata, jer prve stvari koje sam radio su bile skulpture od drveta koje sam rezbario. Zahvaljujući svom tati Sifetu Avdiću (65) koji se već par decenija bavi izradom raznovrsnih žičanih i gudačkih instrumenata odlučio sam da se oprobam u izradi minijaturnih instrumenata. Obzirom da je javor od kojeg se izrađuju gudački instrumenti dragocjen i slupocjen, za početak sam koristio drugu vratu drveta. Kad sam uspio stvoriti-izraditi violinu u maloj veličini, gledao sam u nju i poredio je sa violinom za odrasle nisam se bojao upustiti u izazov. Brzo uz pomoć tate sam izradio svoju prvu violinu u cijeloj veličini 4/4. Slika

Moja prva izrađena violina Rubin iz 2009 godine

Nakon izrade, tata je napravio setup, zasvirao ju je i nije uopšte loše zvučala. Ona sad ima posebno mjesto u našem ateljeu jer je bila ključna uloga za moj opstanak u ovoj umjetnosti. Danas je 10 godina od trenutka kad sam sebe pronašao u ovoj umjetnosti i posebno sam zadovoljan jer imam par svojih violina koje sviraju po Europi. Paralelno s time čovjek mora biti i human jer ne bih znao sta je pravo zadovoljstvo ako nešto nekom ne učini i ne pomogne. U tijeku prve decenije mog rada našao sam prostora i da poklonim ili uradim besplatnu restauraciju, naročito mlađim uzrastima koji su pokazali talenat u osnovnim muzičkim školama.Izrada violine je često zaboravljena ili predviđena umjetnost ali neophodna za izražavanje i očuvanje velikih glazbenih dijela. Od svojih ranih početaka, violina je bila utjelovljenje najviših
ideala umjetnosti. Izrada violine je više od obrta i podrazumijeva mnogo više od same konkstrukcije violine. Graditelj mora usavršiti mnoga područja stručnosti da bi bio uistinu graditelj. Neophodno je poznavanje materijala i sposobnost osjetiti prednost i nedostatke odredjenog komada drveta. Da naglasimo
dizajn arhitektura i izbor drveta odredjuju krajnji potencijal gotove violine.

Proces izrade gornje bombature

Najdraži moment koji sam doživio tokom
desetogodišnjeg rada, je kad sam radio malu
restauraciju na svojoj violini koja se nalazi u Sloveniji. Neopisiv je osjećaj ponovo držati instrument u rukama koji ste stvorili i to prije par godina. Ponekad pomislim kako bi volio biti okružen svojim violinama koje sam sagradio, pa u dogledno vrijeme napraviti izložbu u
svom gradu, ali nemoguće je izgraditi toliko volina a da ne nadju svog kupca. Izrada jedne violine pod normalnim uslovima potraje do 400 sati rada. Zaista se mnogo pažnje treba posvetiti izradi jedne violine. Najljepša violina koju sam izgradio je našla svog kupca u Sjedinjenim Američkim Državama,umirovljenika iz misije za vrijeme rata u BiH. Bila je insteresatnog
izgleda , od rijetkog javora školjkaša. Moram reći da sam prezadovoljan svojim dosadašnjim radom, itežim da budem još profesionalniji, jer ova umjetnost ne trpi greške i sa preciznošću nikad ne možete pretjerati. Prvi uslov da bi violina bila kvalitetna i imala izvanredan ton, jeste suho kvalitetno drvo. Ono mora da se posjeće nakon vegetacije, kad iz njeg izadje
sav sok, zatim pravilno da se pripremi za prirodni način sušenja u prozračnim prostorijama ne izloženim suncu. Kad kažemo ručni rad, to se odnosi na svaki dio
violine kojih ima ukupno 50 osim čivija koje su radjene mašinskom obradom. Kako nema izmišljanja mjera tokom izrade violina, tako je i sa lakiranjem. Postoje mjere i nema mudrovanja oko izrade violine, mada
se ja oslanjam na instikt i tražim da poboljšam zvuk na svakoj novoj violini kroz neznatno kontrolisane varijacije zavisno od modela arhitekture ili dimenzija. Prilikom sviranja violina teška 420 grama može biti
sposobna ispuniti najudaljeniju tačku koncertne dvorane zvukom i prenijeti zvuk vatrenih emocija ili suptilne nijanse svakom slušatelju. Svaka violina ima jedinstven zvuk različit od bilo kojeg stvoren prevladavanjem vlastitog posebnog spektra i obiljem
prizvuka.

Vrat iskorišten kao ukras za naš Atelje Avdić

Za lakiranje instrumenta postoje dvije
jedinstvene metode, a to su uljani lakovi i lakovi sa alkoholom i prirodnim smolama. Zatim postoje dijelovi koji se ne smiju lakirati, a to su prstohvat, sedla čivije i žičnjak, bolje rečeno to je ono crno lijepo drvo. To drvo raste u Indiji i ja ga dobavljam u optimalnim količinama jer je zaista skupo a zove se Ebanovina. Izrazito je
čvrste strukture i ne haba se lako zato se i koristi u u tu svrhu. Dasku za zvučnicu tj. smrču nabavim sa Alpi a javor naravno sa naših prostora. Imam tu sreću da najbolji i najljepši javor raste baš na našim prostorima, kako u knjigama piše da su Amati i Stradivari koristili
u svoje vrijeme javor tačno sa prostora Bosne što se ispostavilo tačnim jer sam upoznavajući graditelje iz drugih zemalja dobijao molbe da im nabavim i prodam odredjene količine.

S vremena na vrijeme naš atelje
osim što posjećuju kupci iz raznih zemalja, bilo je druženja sa graditeljima Davidom Somenzi iz Cremone, Giuliom Maisenti, Davorin Strukan, pa i sa slavnim ličnostima sa naših prostora Goranom Bregovićem, Halidom Muslimovićem. Najveći moj izazov i cilj je da u 2021 godine učestvujem na natjecanju u Poznanu u
Poljskoj. Tu se graditelji natječu u izradi violina , gdje se ocjenjuje izgled i zvuk. A na to me ponukala činjenica da jedna moja violina sad svira u Bečkoj filharmoniji, koja je data na procjenu i dobivši odlične ocjene. Najljepše u svemu tome jeste što ću svoju zemlju predstaviti u toj umjetnosti.

Davide Somenzi, Mensur Avdić i Giulio Maisenti

Mensur Avdić, Goran Bregović i Sifet Avdić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *